IZVOR VODA, planinarski put u Saborskom koji prolazi šumom, livadom, ali i pored nekoliko većih i manjih izvora, otud ovakvo ime, ove godine imao je svoj 4. pohod po redu. Na prethodno objavljen poziv naše Udruge i Saborčana, odazvalo se 40-tak planinara i rekreativaca iz Zagreba, Otočca, Gračaca, Brinja, Plaškog, Saborskog, Ogulina. Najave i prijave planinara još prošli tjedan bile su još za ovoliki broj, međutim vremenska prognoza nije bila obećavajuća. Kako se bližio dan pohoda prognoza je bila još gora, a planinari i grupe su odustajali zbog moguće kiše. Međutim, danas je bilo oblačno, ali bez kiše. Idealno ugodno za planinare.
Kada smo došli do kraja naše današnje ture, kod Lovačkog doma, nismo mogli vjerovati da će kiša izdurati da ne pada. Sretni i zahvalni Bogu na tome. Ipak je vrijedilo imati “zrno” vjere i nade da sve može proći na najbolji način kako je i bilo.
Nažalost i ova je godina epidemije, tzv. koronska, i nešto je manji broj planinara na pohod i zbog te činjenice. No, mi smo jako zadovoljni da se tradicija održava, makar i sa smanjenim brojem, ali vjerujemo da će u narednim godinama doći sve na svoje.
Okupljanje je bilo oko 9.30 kod crkve u Saborskom uz kavu, čaj, rakijicu, keksiće, branje šljiva iz župnog šljivika i glasno razgovaranje i radost zbog susreta. Ugodno su iznenadili svojim dolaskom dvije najveće grupe: HPD Željezničar – Zagreb, stiglo ih 21 u mini-busu sa svojim vodičem Ivanom Črljenecom i PD Gromovača-Otočac pristiglih u dva puna auta. Jednim autom su došli i naši vjerni prijatelji iz PD Medvednica.
Pohod smo započeli paljenjem i polaganjem svijeća kod spomenika žrtvama Saborskog “Ranjena golubica”. Kratkim obraćanjem Marko Bićanić, načelnik Općine Saborsko, uz riječi dobrodošlice zaželio je svim planinarima ugodan boravak i hodnju bez kiše. Bilo je i nekoliko pitanja na koja je odgovorio. A onda uz zahvale za odvažnost i dolazak unatoč lošoj prognozi, te kraći opis staze, Josip Anušić, u ime organizatora URPI MALA KAPELA, pozvao je sve da započnu s pohodom i da upijaju i guštaju u ljepotama šuma, livada i voda Saborskog.
Započeo je put prateći Križni put Saborčana koji vodi sve do vrha Alan (Gladno brdo) 748mnv, gdje je veliki metalni križ i završetak malo strmijeg uspona. Odmorili smo se ispod uređene nadstrešnice, otpuhnuli i bacili pogled kroz borove na Saborsko. Nakon slikanja nastavak puta prema izvoru Kuk, pa onda prema Velikom vrelu Jesenice gdje je također bio duži odmor. Ovdje nam je umirovljeni sveučilišni profesor Rade Knežević, po zanimanju geograf, a po rođenju Jeseničan, opričao hidrološku situaciju okruženja te značaj za razvoj od doba Frankopana pa do modernih vremena kada sve stagnira jer el.energija preuzima poslove mlinarenja. Dotaknuo se istaknuti govornik i aktualne teme izgradnje vodovoda za Rakovicu i Plitvice za koje bi vodozahvat bio na Malom vrelu Jesenice. Osobno je provodio ispitivanje kakvoće vode i rekao je biološki izuzetno zdrava od samoga vrela do poniranja u Potpolju, ali je istaknuo da kemijski sastav vode nije baš najbolji za dužu konzumaciju jer je voda oskudna mineralima potrebnima za ljudski organizam. I onda pitanje ili čuđenje: “Zašto će čak odavde praviti zahvat vode i predugačkim cjevovodom voditi do Rakovice, Slunja i Plitvica, kada ova voda već ima “prirodni cjevovod” jer ponire u zemlju i putuje pod zemljom 15-ak kilometara i izvire kao Slunjčica. Voda se na svom putu kroz zemlju, među stijenama, već obogatila mineralima i kemijski sastav je znatno povoljniji.”
Čini se čista hrvatska priča: zašto jednostavno, kad može komplicirano. (op.a.)
Slijede zadnji kilometri, prvo do betonskog mosta pa prema Jurjevoj i onda kroz šumu do pećine i stijene Lice Isusovo iznad Malog Vrela Jesenice. Ostalo je još 10-tak minuta da stignemo na kazan tek kuhanog graha glavne kuharice Ivanke Kovačić i pomoćnice Željke Jurić. Svi su prste polizali. Svi planinari su počašćeni i ovim grahom i pićem i keksima od strane Općine Saborsko.
Na kraju, nešto prije 15 sati, naravno, stigla je i današnja diplomirana metla Milica Kraguljac koja je uz pomoć Marije iz Špejarskih Lugova dopratila jednu planinarku koja je imala problema s grčevima. Nakon objeda i uzaludnih pokušaja da upogonimo razglas, podružili smo se još oko sat i pol, vozači su otišli po aute i vratili se, a onda tužni rastanci, zahvale, rukovanja i pozdravi, i naši gosti odlaze svojim kućama oko 17 sati.
Svima hvala na sudjelovanju, na širenju dobrih vibracija kako to i priliči planinarima, na srdačnosti i vedrini. Bilo je lijepo danas biti u društvu sa svima vama. Dođite nam opet i u većem broju. Pišite prijedloge, primjedbe, sugestije za naredne godine.
Ispod je galerija fotografija koje su mi pristigle s raznih mobitela: