udruga rekreativaca, planinara i izletnika

Sinjac – jezero i izvor rijeke Tuk

Sinjac je izvor, a izgleda kao trodjelno jezero, dok zadnja istraživanja ronioca govore o četiri dijela jezera, zasebne vertikale. I ovako kada se dođe na njegove obale vidimo kompaktnu simpatičnu vodenu površinu iz koje se, na njenom kraju (desnom) onom pod šumom, formira mali tok rječice imena Tuk. Neposredno nakon početka toka možemo vidjeti još poneki zidani stup od kamena koji je držao konstrukciju mlina ili pilane u nekim starim vremenima. Za visokih vodostaja, kao što je na ovom videu, rječica izgleda lijepo, široko, primamljivo za kakvu kajakašku turu, ali nije preporučljivo zbog zaraslosti obje obale. Tok traje najviše dva kilometra i potom nestaje u utrobi zemlje, ponire. U starini je postojao mlin točno iznad ponora. Posebno je konstruiran da lopatice mehanizma zahvaća dovoljna količina vode i skupljena pod veći pad. Šteta da se to nije snimalo dok je bilo u funkciji. Zadnje fotografije koje ovdje postavljam datiraju iz 2005.g, kada je mlin već devastiran i mlinsko kamenje je otuđeno.

Ali vratimo se na izvor ili jezero. Jako je zanimljivo roniocima i speleolozima koji su dosegli dubinu od -203m ispod zemlje. Da dobro ste pročitali, -203 metra na prvom jezeru. Ostale vertikale su dosta pliće -55 i -45m. Ako želite vidjeti kako to izgleda iznutra, možete na ovoj poveznici    • Sorgente di Sinja…   koje je 2016.g. načinio osobno Luigi Casati koji je postigao ovaj rekord u dubini zarona. Naši ronioci, s opremom koju su imali došli su do nekih -42m 1984.g., zatim se slavilo kada su 1999. godine zaronili -100,5m. Tada je to bio rekord u Hrvatskoj.

Drvena kola koja su vukli volovi 1936. upali su u jezero i zaglavili negdje na -42m. Na ovom drugom snimku mogu se vidjeti kola u dobrom stanju i jedan jaram. Mislili smo da su ove priče o kolima i volovima služile da zaplaše djecu kako se ne bi pokušavala kupati u jezero i da budu maksimalno oprezni dok su na njegovim obalama. No, istina je da su stvarno kola završila u jezeru. Nova istraživanja jezera se planiraju i pripremaju. Tko zna, možda se ode još koji metar u dubinu, a možda dobijemo i volvska kola nazad? Za neki muzej. Zašto ne?

Uglavnom, sve ove expedicije vodio je Tihomir Kovačević Tihi sa svojim timom suradnika koji se stalno širio drugim znatiželjnim roniocima i prirodoslovcima. Iz njegovih pisanja crpimo sve ove inspiracije i očekujemo nove vijesti. Tako se može doznati da su tijekom svih tih ronjenja otkrili nepoznate činjenice: 2002.god. otkrivenoda je ovo nova lokacija endemske ogulinske spužvice koja već 50-tak godina nije viđena u svom izvornom staništu, špiljskom sustavu ispod grada Ogulina, a 2006.god. uočena i fotografirana dosad nikada viđena životinjska vrsta.

Za nas laike to je samo lijepi okoliš, zelena oaza ispod Male Kapele gdje se u ljetnim danima može lijepo osvježiti, ali ova ekipa je doslovno “zagrebala ispod površine”.

Bibliografija:

[1]
T. Kovačević, M. Alić, and M. Kovačev, Duboki krški izvori Hrvatske. Zagreb: Dinaridi - društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena : Skaner studio : Hrvatski speleološki savez, 2019.
[1]
wikipedia, “Sinjac,” Wikipedija. Dec. 21, 2021. Available: https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Sinjac&oldid=6174921. [Accessed: Jun. 21, 2023]

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)