Kupanjac na Blaćanskom jezeru nakon nekoliko godina, napokon. A Blaćansko, to znači da je u neposrednoj blizini mjesta Blata na putu između Plaškog i Saborskog. Blato i Blata istoimeni, slični, toponimi imamo još i na Korčuli i u Zagrebu, a možda još gdje.
Rijetke su godine da ovako dugo ostane vode u Blaćanskom jezeru. Najčešće već u travnju mjesecu dno bude suho. A zna se dogoditi kada su blage zime da uopće voda ne izađe. Evo, kako izgleda, ova voda će dočekati srpanj mjesec. Ove godine, zbog obilnih kiša i ravnomjerno raspoređenih, dočekasmo da u jezeru ima vode i pred sam kraj šestog mjeseca, ali ono, baš je ima. Vodostaj je još uvijek jako visok.
Ognjen i Petra Grba, Zvonko Anušić i ja prvo smo vidjeli da je voda odlična za kupanje, plivanje. Njih sam ostavio praćakanju u vodi, a ja sam sjeo u kajak. Bilo je lijepo veslati nakon jednogodišnje stanke, a meni po prvi puta u ovom jezeru. I naravno odmah sam se uputio prema pećini iz koje voda izlazi i u koju se povlači padom vodostaja (estavela). Kada sam došao na mjesto gdje trebalo biti, jako sam se iznenadio jer je nisam mogao naći niti naslutiti ispod kojega je kamena. Inače znam gdje je pećina i najmanje jednom godišnje odem unutra kada je suho dno, ali sada, kada je sve potopljeno, odjednom sve ima drugačiji izgled. Zato sam naslikao puno slika, pa tko prepozna taj kamen ili to drvo ispod kojeg je pećina neka javi ili napiše ispod slike.
Eto, mogu reći da je ljepše nego na moru. Nema nikoga da ti šljapka po ručniku, voda nije slana i ne grize oči, a po dnu nisu stijene već trava i nećete se ubosti na stopala, nema moskih pasa ali ima punoglavaca žaba. Voda je puno teža za plivanje i ne mora se daleko plivati, a već si umoran, ono baš.
