udruga rekreativaca, planinara i izletnika
PD Medvednica

PD Medvednica na planinarenju po Maloj Kapeli

Prva subota veljače, 3.2.2024., kako je i planirano, u Plaški su nam došli članovi PD Medvednica iz Zagreba, uz koje smo još imali i dvije članice HPD Mosor iz Splita, te nekoliko i lokalnih planinara, a brojem 35 planinara. Okupljanje oko 9 sati u prostorijama Vatrogasnog doma u središtu Plaškog na kavu i čaj, kolače i nešto “kratko” za zagrijavanje.

Nakon okrjepe izlazimo vani i upoznajemo s mjestom Plaški, položaj i značaj, saborna crkva spomenik kulture, Dom 2. zasjedanje ZAVNOH-a, mjesni park preko puta, s popisom žrtava 2. svj. rata, stanovništvo i djelatnosti kojima se bavi … Vraćamo se svi u bus i idemo u Lapat odakle polazimo pješačeći prema jezeru Kosovac (danas se ptica kos nije pretjerano čula) u Ćabi, na jezeru naslikavanje i pravac na prugu i ulazimo u šumu, prvo borova, a onda bukva sve do kraja. Staze lijepe mekane, ispod nogu šuškavo suho lišće od jeseni, a ogoljela stabla omogućavala su daleke poglede. S ulaskom u bukovu šumu gdje se staza račva prema Gradini desno i lijevo prema Tronu i Plaškoj glavi, od nas se odvaja grupica od šest planinara veterana predvođena Milicom Kraguljac odlaze prema Gradini, vodopadu u Veri i onda oko znamenitosti u središtu Plaškog.

Veća grupa nakon kraćeg hodanja kroz šumu sa širokim, parkovnim stazama, ubrzo započinje strmiji uspon sjevernim ogoljelim obronkom prema vidikovcu Tron na 740mnv. Tu je malo duži odmor, okrijepa, onda i prepoznavanje naselja i planinskih masiva u blizini i daljini: Klek, Bjelolasica, Mala Kapela (po kojoj hodamo) i Velika Kapela, čak i Alpe su se vidjele. A onda na noge lagane i još malo uspona do šumovitog vrha s kojeg se ništa ne vidi, Plaška Glava na 795mnv. Tu se skupno fotografiramo između dvije bukve na kojima piše ime ovoga vrha. Odmah nastavljamo, ali sada lagani spust, prema vidikovcu Vršak gdje kraće odmaramo i uživamo u pogledu na ličku Plješivicu kao najdalje, a onda bliže mjesto Saborsko, Lička Jesenica, te ispod “samih nogu” Blata i suho dno povremenog Blaćanskog jezera, estavele, kojeg presijecaju dva vijugava toka potočića. Nastavljamo spuštanje kroz šumu presijecajući šumarski put, sve do željezničke postaje Blata i izvora Siljevac, jako izdašnog vodom. Malo duži odmor, mijenjamo zalihe vode, a neki su se čak i izuli te pravo osvježili. To nam je bila krajnja istočna točka, nastavili smo kroz naselje prolazeći pored pruge prema groblju i odmah potom ulazak u šumu na Jurugama. Krećemo se stazicom koja je očito nekada bila kolski put za zapregu, a tik ispod nas je vijugao sadašnji šumarski put po kojem je nekada bila postavljena uskotračna pruga koja je drvo iz šume dopremala do željezničkog kolodvora u Plaški.

Stigosmo i do Gradine, ostataka starog, srednjevjekovnog, Plaškog koji se spominje još davne 1401., a sigurno je puno stariji, a vjerojatno ima veze i sa ilirskim plemenom Japoda koji su ovdje obitavali. Na Gradini i oko nje kraći odmor i onda silazimo i mi do Ćalina, prelazimo preko tunela i na Verski slap gdje nas je već čekao autobus i u njemu B grupa veterana. Svi zajedno odlazimo prema Vrelu Dretulje. Mnogo pitanja na koje je odgovoreno, zajedničko fotografiranje, a potom se vraćamo do autobusa nekih 200m i vraćamo se do vatrogasnog doma gdje nas čeka grah i piće. oni koji nisu za tešku hranu prošetali su po dućanima i kafićima, napravili još koju fotku kod Doma i crkve.

I sve što je lijepo kratko traje, tako se i naši putnici digoše od stolova oko 18 sati i sjedoše u bus pa svojim kućama, isto tako i ovi koji su došli automobolima otišli su prema Saborskom na noćenje jer su za sutradan zaplanirali obilazak Izvor voda. Od svih smo primili pohvale za gostoprimstvo, a izrazili su i svoje divljenje i zadovoljstvo viđenim i ovime što im je “zapakirano” u obilazak u trajanju sasvim solidnih 11km šumskih staza.

Za kraj svima jedno veliko HVALA na dolasku, strpljenju i razumijevanju, te dobroj atmosfeeri koju su stvarali i oko sebe širili. Tu radost, kako sam ubrzo vidio, počeli su današnji šetači širiti i po društvenim mrežama, slikom i rječju. Nadam se da će potaknuti i druge grupe ili pojedince na dolazak i obilazak, upoznavanje i prostora sjevernih obronaka Male Kapele, gdje se Lika dodiruje s Kordunom i Gorskim Kotarom.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)