9. pohod u Saborskom po Planinarskom putu IZVOR VODA. Oblaci, kiša, tuča, sunce, puno se toga izmijenjalo u malo vremena dok smo mi pohodarili.
Pomalo sparno jutro zadnje subote kolovoza 2026., užurbanost na Jesenici kod Lovačkog doma gdje Sandra Šupica i Zoran Vukas pripremaju kazan za kuhanje graha, a Željko Mile crnog Dane i ja vraćamo sjenicu u uspravan položaj i žurimo u Saborsko do župnog stana gdje druga ekipa zakuhava vodu za kavu i čaj, dok su stolove već napunjeni tacnama, za oko i nepce, zamamnih domaćih kolača. Prave vrijednice Ivana Matovina, Sanja Sertić ŠpeharJavorka Kožić i Ankica Sertić su se razletile svud okolo i za čas je sve bilo spremno. Pomalo pristižu domaća poznata lica, Načelnik Marko, Marinko, Šolaje, Vukovići, a ubrzo i gosti iz Rijeke HPD UČKA u pet automobila, PD ŽELJEZNIČAR s dva kombija s nekim dobro poznatim licima Ivan Črljenec , HPD Klek Ogulin, pa onda Đuro, Ivana iz Zagreba, pa Mihaljevići iz OŠtarija …, U knjigu posjeta zapisuju se 74 osobe, ali to slobodno možemo zaokružiti na 100, jer nije se svima dalo čekati da se zapišu.
Polazak započeli s molitvom i minutom šutnje za poginule Saborčane kod spomenika Ranjena golubica. Kratki opis puta uz naglasak na veliki jubilej, da je ove godine 300. obljetnica gradnje crkvice u groblju, koja je tada bila župna crkva sv. Ivana Nepomuka, a danas Rođenja BDM. Načelnik Marko se također kratko obratio skupu iskazao svoju dobrodošlicu i zaželio ugodan boravak svima.
Polazimo u 10 i koji minut prema Alanu, i negdje oko vodospreme počele se prve kapi kiše, kratko zastali da bi navukli kabanice i nastavili još par minuta na Alan (Gladni Vršak) pod dvije nadstrešnice i pod grane širokih borova, a onda odjednom komadi leda veličine lješnjaka, srećom nije to potrajalo dugo, oblaci se razišli i sunce se počelo ukazivati. Neki su odustali i vratili se dok je padala kiša. Mi uporni i spremni za kišu, poslikali smo se grupno ispod križa, i nastavak po rosnoj travi prema izvoru Kuk koji je ove godine zasušio. Nastavljamo prema Velikom vrelu Jesenice i tu je duži odmor. Dok smo se okrijepili vodom iz izvora i počeli žvakati svoje sendviče, prof. dr. Knežević Rade okupljenima je u par minuta predstavio ovu rijeku, za što je na kraju dobio snažan pljesak.
I zadnju dionicu od izvora, pa uz korito rijeke i kroz borovu šumu idemo prema betonskom mostu, a onda i kraća uzbrdica pa nizbrdica do stijene Lice Isusovo. Za mnoge je ova stijena bila nešto novo i izazvala je pravo oduševljenje sličnosti originalu i originalnošću, ali u kamenoj izvedbi. Mnogi su zastali, neki se i prekrižili, a onda taj prizor poslikali svojim mobitelima. I eto, ostalo je još 10-tak minuta preko Malog vrela do lovačke kuće gdje je grah već gotov. Sunce je grijalo, lijepo se najeli, popili piće, dva, a onda su lagane noge zaigrale u kolu. U samo 3 sata i kiša i tuča, a onda sunce i igraj kolo.
Nakon jela smo ispratili dvije ekipe koje su željele pješke nastaviti i tako prehodati cijeli planinarski put IZVOR VODA. Mi ostalo, mao po malo po auta, ugodan razgovor i povratak svojim kućama.
