Vrelina dana, naravno, navodi svakoga od nas da potražimo osvježenje u kakvoj vodi: rijeci, jezeru, moru, bazenu, a onda traži hladovinu i osvježavajuće napitke. “Protegnuti” noge to se ostavlja za doba dana kada temperatura padne, dakle po noći iza 20 ili 21 sat. To kad je ljeto. Kakav je izgovor kad je zima i snijeg? E tada je kraći dan. Dok se dođe s posla i pripremi se za šetnju već bude mrak, 17 ili 18 sati. Pa i tada planinarimo. I bude ugodan štimung, protegnu se noge, zadovolji se preporuka liječnika o dnevnoj potrošnji kalorija i potrebi tjelesne aktivnosti.

Planinarenje

Život modernog čovjeka često je ispunjen periodima rada u zatvorenim prostorima, a posao često ne traži nikakvo kretanje i bilo koju tjelesnu aktivnost. Stoga je potrebno u slobodno vrijeme osmisliti i prakticirati takve aktivnosti. Na to se teško prisliti i uvijek se nađe neki izgovor da se ostane u udobnosti doma ispred ekrana (PC-a ili mobitela ili TV). Nažalost, kada se naruši zdravlje, dobije kilograma viška ili počne osjećati potišteno, pa čak i depresivno, eh tada, tada se možemo prisliti na pokret.

Planinarenje je izvrsna aktivnost za održavanje “normale”. Boravi se u prirodi, zahtjeva često nemali tjelesni napor, što je odlično za “ispuhati se”, ugodno prirodno okruženje, pa ako je tu još koji prijatelj/ica koji je spreman na to isto, eto pored svega i prilike za razgovor, potužiti se i izjadati, razmjene iskustava i sl. Pa ako je i po noći, iz razloga koje sam gore naveo, može biti očaravajuće ako nađete lijepi vidikovac na mjesto ili grad.

Mi u Plaškom imamo lijepe vidike, a relativno blizu, s nekoliko isturenih mjesta, vrhova, na sjevernim obroncima Male Kapele koji nas okružuju. Plaška glava je zarasli vrh u bujnu vegetaciju i nema nikakvog vidika s njega, ali neposredno ispod je pozicija koje nazvah Tron, na nekih 740mnv, posjekli smo nekoliko grana, raščistili sebi vidik, napravili klupu od izvaljenog drveta za sjesti i prava je milina doći na 1-2 posjediti, a još toliko treba za popeti se i spustiti.

Meni osobno najbolji je štimung na jednoj isturenoj stijeni još malo niže od Trona. Taj vidikovac i tu stijenu nazvali smo Ilinovac, po pokojnom Iliji koji nam je pokazao taj skriveni kutak. No, mora se naglo spuštati nekih 50-60m, i onda se vraćati, pa nekako onda ispadne teško. Ali vrijedi truda.

Kako to izgleda po noći evo jedan zimski video i ljetna, a proljetne fotografije su po dnevnoj svjetlosti.