Podno Huma, je mali zaselak Egići s 3-4 kuće koje su trenutno devastirane i njemu ne živi niti jedna osoba. Kod jedne kuće netko dolazi i redovito kosi oko ostataka svoga imanja i održava šljivik. Oko 10min hoda ili negdje oko 500m naprijed u šumu nalaze se dva zapuštena objekta vodoopskrbe. Jedno je malo dublje u šumi betonirani izvor, u kartama upisan pod imenom Vodice, za zahvat vode iz brda koji ima tri prelivne komore. Drugi objekt je vodosprema, betonirana cisterna s oko 30 kubika zapremine. Iz ove cisterne – vodospreme izvedena su dva ispusta za vodu. Jedan je za ljude, nešto kao bunar s koloturom, a drugi izvod je obično korito koji je služio za napajanje blaga. Bio je jako lijep je osjećaj i radost kada smo otkrili, skužili, kako voda ide iz izvora do vodospreme, pa kada smo očistili zamuljene filtere, a ono voda odmah potekla, dolje niže, na otvor korita. Mogu misliti kako su se ljudi radovali kada su napravili sve ovo iz temelja davne 1938. godine i kada su krenule prve kapi i litre vode. Znamo da nikome ne čistimo, i da nije nikakva korist od toga što smo se iscrpljivali dva dana i da nitko neće ovu vodu koristiti, ali bio je jači izazov vidjeti kako to sve funkcionira i kako sve to izgleda ispod gomile kupine i gustog raslinja, šipražja. Ako bi htjeli na daljnje uređivanje i osposobljavanje, morala bi se izgrabiti oba objekta i očistit od povelikog taloga zemlje. Možda bi trebalo baciti i vapno, itd. itd.
[fb_embed_post href=”https://web.facebook.com/media/set/?vanity=Josoon&set=a.10209365131873089/” width=”800″/]